elektricitet

traži dalje ...

elektricitet, električnost (engl. elektricity; njem. Elektrizität; rus. электричество), svojstvo tvari koje potječe od viška pozitivnih ili negativnih el. naboja. Pojava da tijela od smolastih tvari, npr. jantara, nakon trljanja privlače mala tijela, opažena je još u antici (Teofrast, 321. pr. Kr., Tales, 600. pr. Kr.). W. Gilbert je 1600. ustanovio da se tako ponaša staklena šipka i tijela od još dvadesetak drugih tvari, pa je prema grč. nazivu za jantar (elektron) privlačnu silu nazvao vis electrica. Uočene pojave su protumačene dvama stanjima električnosti, tj. dvama vrstama elektriciteta (staklasti i smolasti). B. Franklin ih je 1747. nazvao pozitivnim i negativnim elektricitetom. Elektron je nosilac negativnoga, a proton pozitivnoga elementarnoga elektriciteta (naboja) kojemu je vrijednost e = 1,602 177 33 × 10–19 C. Atom sadržava jednak broj protona i elektrona, kao cjelina je el. neutralan, pa je i tvar građena od takvih atoma neutralna. Električnost nastaje promjenom broja elektrona u tvari. Mnoge pojave, osobito pri gibanju elektriciteta, osnova su → elektrotehnike i → elektronike. → elektrostatika, → elektrodinamika, → struja, električna

 

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

elektricitet. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 5.12.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/elektricitet>.