elektrotehnika

elektrotehnika (engl. electrical engineering; njem. Elektrotechnik; rus. электротехника), tehnička znanost u kojoj se proučavaju el. pojave i djelatnosti povezane s njihovim primjenama. Znanstvena osnova elektrotehnike je elektromagnetska teorija, koja se razvrstava na → elektrostatiku, → magnetostatiku i → elektrodinamiku. Nekoliko je znanstvenika na početku XIX. st. (H. C. Oersted, A. M. Ampère, J. B. Biot i F. Savart) mjerenjima utvrdilo da el. struje, tj. naboji u gibanju kroz vodiče, međusobno djeluju magn. silama. Ta su istraživanja 1820. rezultirala izrazom za indukciju magn. polja proizvedenoga el. strujom (→ Biot-Savartov zakon). Taj se zakon često uzima kao postulat na kojem se zasniva magnetostatika. Ampère se smatra osnivačem elektrodinamike, jer je razlikovao pojave pri elektricitetu u mirovanju od pojava pri elektricitetu u gibanju. Nakon što je Oersted pokazao da elektricitet u gibanju proizvodi magn. učinke, M. Faraday je 1831. dokazao i obrnuto, da magnetizam proizvodi el. učinke. Faradayev zakon elektromagnetske indukcije temeljni je postulat elektrodinamike (→ indukcija, elektromagnetska). Ishodište je suvremene elektromagnetske teorije spoznaja da se elektromagnetske sile mogu objasniti međudjelovanjem naboja i polja. J. C. Maxwell je na osnovi Faradayevih zamisli, polazeći od pokusima utvrđenih zakona o elektricitetu i → magnetizmu, te primjenjujući matematičke postupke koje je razvio J. L. Lagrange, postavio oko 1864. opću teoriju → elektromagnetizma (→ Maxwellove jednadžbe). Grane su elektrotehnike: → elektroenergetika, elektrostrojarstvo, → elektronika, → radiokomunikacije, → telekomunikacije. → elektricitet