ionizacija

ionizacija (engl. ionization; njem. Ionisation, Ionisierung; rus. ионизация), nastajanje električki nabijenih čestica, iona, iz neutralnih atoma ili molekula. Može ju prouzročiti gibanje neke druge električki nabijene čestice (→ ion, elektron, pozitron, proton, α-čestica i sl.) kroz neku tvar, ako je kinetička energija takve čestice dovoljno velika da u sudaru s neutralnim atomima ili molekulama izbaci iz njih elektrone. Najmanja potrebna energija za to je tzv. energija ionizacije (ionizacijski potencijal), mjera sposobnosti nekoga kem. elementa da ulazi u kem. reakcije uz nastajanje iona. Zbiva se u vodi i drugim otapalima kada se u njima otapaju i s njima reagiraju tzv. potencijalni elektroliti, tvari koje se prije elektrolitske disocijacije ne sastoje od iona (npr. plin klorovodik, HCl, koji reakcijom s vodom daje → hidronijev ion, H₃O⁺ i kloridni ion, Cl^–). Ionizaciju može prouzročiti termičko gibanje atoma ili molekula na visokim temperaturama, npr. u plamenu (pri temperaturi od 10 000 K nastaje → plazma), te elektromagnetsko ili čestično zračenje dovoljno velike energije (ultraljubičasto, rendgensko, γ-zračenje). Dio Zemljine atmosfere (ionosfera) ioniziran je zbog apsorpcije kozmičkoga zračenja iz svemira i Sunčeva ultraljubičastoga zračenja. Na ionizaciji se zasnivaju mnogi instrumenti koji se rabe u kemiji i fizici, npr. ionizacijska komora, Geiger-Müllerovo brojilo, različiti spektrometri i dr. Ionizirajućim zračenjem u tkivima nastaju vrlo reaktivni radikali, koji izazivaju ozbiljna oštećenja organizma.