keramika

keramika (engl. ceramics; njem. Keramik; rus. керамика), 1. proizvodi od anorganskih nemetalnih materijala nastali toplinskom obradbom na visokim temperaturama. U užem smislu, proizvodi izrađeni od → gline oblikovane u tekućem, poluplastičnom, plastičnom ili suhom stanju, uz dodatak drugih tvari, potom sušene i paljene (pečene), čime proizvodi poprimaju potrebna mehanička svojstva. Sirovine mogu biti plastične (gline) i neplastične (→ glinenci, kremen, mramor, dolomit i magnezit). Keramika se oblikuje prešanjem, tokarenjem i lijevanjem. Neki se proizvodi glaziraju uranjanjem, prelijevanjem ili štrcanjem, te ponovno peku na malo nižim temperaturama (→ fajansa, → porculan). U grubu keramiku ubrajaju se opeka, crijep, cijevi, posuđe od → kamenštine i vatrostalni materijali, a u finu keramiku glazirane i neglazirane pločice, sanitarni proizvodi, porculan, elektroporculan, proizvodi od → kamenine i vatrostalno posuđe. Keramikom se smatraju i proizvodi koji nisu od gline, ali se proizvode sličnim postupcima. – 2. u graditeljstvu, građevni materijal. Raznoliko se primjenjuje od davnina, pa je već u Mezopotamiji bila osnovni građevni materijal. Pojedina su djela iz toga razdoblja (npr. frizovi na palačama u Ninivi, Nimrudu i Khorsabatu) ušla u povijest arhitekture i umjetnosti. Često se rabila za opločenje zidova u islamskoj arhitekturi (npr. unutrašnjost glasovite Plave džamije u Istanbulu), u Portugalu je postala sastavni dio graditeljsko-likovnoga izričaja, a bila je i čest oblikovni element secesijskih pročelja.