teorija elastičnosti

teorija elastičnosti (engl. theory of elasticity; njem. Elastizitätstheorie; rus. теория упругости), grana mehanike koja proučava ponašanje elastičnih tijela pod djelovanjem vanjskoga opterećenja. Za razliku od mehanike čvrstih tijela problemu pristupa egzaktno, bez ograničenja na posebne oblike tijela, a sadržava samo neznatan broj pretpostavkâ. Glavni joj je zadatak u svakoj točki tijela odrediti 3 komponente pomaka u, v, w, 6 komponenata deformacije ε_ij i 6 komponenata naprezanja σ_ij, tj. ukupno 15 nepoznatih veličina (funkcija). Za to joj stoje na raspolaganju 3 parcijalne diferencijalne jednadžbe ravnoteže, 6 parcijalnih diferencijalnih jednadžba koje povezuju komponente pomaka i komponente deformacije i 6 jednadžba Hookeova zakona. Te jednadžbe trebaju još zadovoljiti tzv. rubne uvjete. → deformacija, → naprezanje