bioelektricitet

bioelektricitet (engl. Bioelectricity; njem. Bioelektrizität; rus. биоэлектричество), el. aktivnost živoga organizma. Nastaje na razini žive stanice, koja je obavijena polupropusnom membranom, s razlikom el. potencijala unutrašnjosti stanice prema izvanstaničnoj tekućini oko – 80 mV. Zbog razlike ionskoga sastava i koncentracije unutarstanične i međustanične tekućine, reagirajući na podražaj, koji može biti kemijski, električni ili mehanički, počinje nezaustavljiv proces prodiranja natrijevih iona u unutrašnjost stanice, tzv. depolarizacija stanice, nakon čega slijedi oporavak, tzv. repolarizacija stanice. Taj temeljni bioelektrični signal, tzv. akcijski potencijal, impuls je trajanja reda milisekunde. Skupine stanica u pojedinim tkivima i organima zajednički proizvode različite bioelektrične signale. Na njihovu bilježenju i analizi zasniva se medicinska dijagnostika. Dijagnostički najvažniji bioelektrični signali iz ljudskoga tijela signali su srca, mozga, živčanoga tkiva, mišića i oka, koji se snimaju na uređajima kao što su → elektrokardiograf, → elektroencefalograf, → elektromiograf, → elektroretinograf, → elektronistagmograf i dr. → elektronika, biomedicinska