elektromotor sa stalnim magnetima

elektromotor sa stalnim magnetima (engl. permanent magnet electromotor; njem. Dauermagnetelektromotor; rus. электродвигатель с постоянными магнитaми), elektromotor kojemu kao jedan od izvora magn. polja služe stalni magneti. Stalni su magneti ili na površini rotora ili u posebnim utorima u jarmu rotora. Na statoru se najčešće nalazi trofazni namot ili koncentrirani namot kojemu je svaki svitak namotan oko pojedinoga zuba. Za ispravan rad motora u svakom je trenutku nužna informacija o položaju rotora, koja se dobiva uz pomoć senzora (→ Hallova sonda, → enkoder, rotacijski, → resolver) ili estimacijom. Napaja se iz elektroničkih učinskih pretvarača sinusnom strujom (sinkroni elektromotor sa stalnim magnetima), ili strujom trapeznoga valnoga oblika (→ elektromotor, beskolektorski). Najčešće se upotrebljava u reguliranim elektromotornim pogonima, npr. za pogon crpkâ, ventilatora, alatnih strojeva, laserskih pisača, fotokopirnih uređaja i tvrdih diskova. Gradi se za snage od nekoliko milivata do nekoliko stotina kilovata.