faktor oblika

faktor oblika (engl. formfactor; njem. Formfaktor; rus. фактор формы, формфактор), 1. u elektrotehnici, omjer efektivne i srednje vrijednosti periodičke funkcije, definiran jednadžbom:

\[\xi=\cfrac{\sqrt{\cfrac1T\int f^2(t)\cdot{\rm d}t}}{\cfrac 1T\int f(t)\cdot {\rm d}t}.\]

Funkcije f(t) i f²(t) integriraju se po vremenu t uzduž cijele njihove periode T. Prema brojčanoj se vrijednosti faktora oblika približno može zaključivati o valnom obliku funkcije. Tako npr. pravokutna funkcija ima vrijednost faktora oblika jedan, sinusna 1,111, trokutna i pilasta 1,155. U elektrotehnici se, npr. primjenjuje kao preračunski faktor pri mjerenju različitim mjernim instrumentima (→ vrijednost, efektivna, → vrijednost, srednja). – 2. u metalurgiji, bezdimenzijska veličina određena odnosom mjerljivih svojstava čestica, geometrijskih ili dinamičkih, a služi za prikazivanje oblika čestica. Oblik čestice prikaz je njezina obrisa, koji je rezultanta spojnice svih točaka na njezinoj površini. Neovisan je o izmjerama čestica, a zbog velike važnosti pri definiranju stanja → disperznoga sustava nastoji ga se kvantificirati. Rabi se i opis riječima ili matematičkim funkcijama.