fizika zgrade

fizika zgrade (engl. structural physik; njem. Bauphysik; rus. строительная физика), u graditeljstvu, disciplina koja se bavi primjenom fizikalnih zakona pri rješavanju problema toplinske i akustičke zaštite, te vlage. U širem se smislu bavi i drugim fizikalnim problemima građevina, npr. toplinskom → dilatacijom. Razvila se u drugoj polovici XX. st., zamijenivši iskustvene spoznaje proračunskim postupcima, prema kojima su određeni propisi primjene i načina ugradbe građevnih materijala. Pri toplinskoj zaštiti zgrade zimi, kada se unutarnji prostori griju i topliji su od vanjskih, toplinski se gubitci nastoje svesti na najmanju moguću mjeru. Iako svaki materijal pruža tzv. → toplinski otpor, u pojedinim se materijalima prijenos topline odvija brzo (kovine, beton, kamen), a u nekima osobito sporo (pluto, mineralna vuna, ekspandirani polistiren), pa se oni u slojevima primjenjuju kao → toplinska izolacija. Fizika zgrade proučava te računski i grafički određuje slojeve u pregradnim elementima zgrade kako bi ukupan toplinski otpor zadovoljivao zahtjeve određena klimatskoga područja. Vlažnost zraka razmjerna je temperaturi, pa vodena para zimi, usporedno s toplinskim tokovima, prolazi kroz obodne dijelove zgrade prema vanjskom prostoru. Otpor materijala prodoru vodene pare ( → otpor, parodifuzni) varira od lakopropusnih materijala do gotovo potpuno nepropusnih materijala (metalne ili plastične folije), što su tzv. →  parne brane. Snizivanje temperature prouzročuje zasićenje zraka vodenom parom i njezinu kondenzaciju, a pri naglome padu temperature dolazi do nepoželjnog vlaženja konstrukcije, pa se pojavljuje korozija, plijesni i sl. Zbog toga je važna zadaća fizike zgrade proračunska kontrola parodifuznoga toka. Na uslojenim konstrukcijama (vanjski zidovi i krovovi), postavljaju se s toplije (unutarnje) strane materijali s većim parodifuznim otporom. Ako to nije moguće, u konstrukciji se predviđaju parne brane. Toplinska zaštita od pretjerana zagrijavanja unutarnjih prostora Sunčanim zrakama ljeti provjerava se izračunom toplinskoga prigušenja i → faznoga pomaka. Zvučna je zaštita također bitan element kvalitete izgrađenoga prostora. Razlikuje se zaštita od rasprostiranja zvuka kroz zrak (zračni zvuk) i od rasprostiranja zvuka kroz građevnu konstrukciju (udarni zvuk). Pri klasičnoj gradnji taj se problem rješavao debelim konstrukcijama i nasipima u podnim slojevima. Suvremena se zaštita od zračnoga zvuka postiže masivnim elementima i prigušivačima, a zaštita od udarnoga zvuka sprečavanjem prijelaza zvuka s jednoga elementa konstrukcije na drugi (npr. plivajući pod sa završnim slojem položenim na armirani estrih, koji je zvučno izolirajućima materijalima odijeljen od podne i zidne konstrukcije). Postizanjem dobrih zvučnih svojstava, npr. koncertnih dvorana, bavi se prostorna akustika. → akustika, prostorna,  → otpor, toplinski,  → prigušenje, toplinsko