kakvoća zvuka

kakvoća zvuka, kvaliteta zvuka (engl. sound quality; njem. Soundqualität, Tonqualität; rus. качество звучания), vjernost prijenosa, tj. reprodukcije zvuka. Pri prijenosu kakvoća zvuka podrazumijeva vjeran i slušno ugodan prostorni prijenos zvučne informacije. Poželjno je da prostor u kojem se zvuk rasprostire akustičkim značajkama omogućuje ugodno slušanje, sa što manje izobličenja. Prostori za reprodukciju zvuka izrađuju se u skladu s namjenom, tj. vrstom zvuka koja se u njem sluša (učionice, predavaonice, kazališta, crkve, tonske režije, te koncertne, multimedijske i športske dvorane). Pri reprodukciji kakvoća zvuka podrazumijeva visoku vjernost prijenosa zvuka (hi-fi, prema engl. high fidelity) kroz elektroakustički lanac, tj. trenutačne vrijednosti zvučnoga vala na mjestu prijma (na oba uha) trebaju biti linearno razmjerne vrijednostima na mjestu snimanja. Kakvoća zvuka svojstvo je i generatora zvuka (glazbala, zvučnika i slušalica). To složeno svojstvo obuhvaća → glasnoću, jasnoću ili definiranost (razlikovanje različitih glazbala ili zvukova), razumljivost (npr. govora), živost (zastupljenost srednjih i visokih frekvencija tijekom opadanja zvučnoga tlaka), bliskost (osjet izvođača na dobar odziv zvuka glazbala ili glasa), briljantnost (reprodukcija visokih frekvencija), punoću (reprodukcija niskih frekvencija tijekom opadanja zvučnoga tlaka), zvučnu predodžbu (smještanje zvučnoga izvora), → jeku, boju zvuka, ravnotežje (ujednačen prijenos spektralnih sastavnica zvuka), buku (nepoželjne šumove i tonove) i dr. → izobličenje zvuka