kondenzacija

kondenzacija (engl. condensation; njem. Kondensation; rus. конденсация), 1. ukapljivanje, prevođenje pare u kapljevito agregatno stanje. Odvođenjem energije (hlađenjem) prevladavaju kohezijske sile između molekula pare, pa se one sjedinjuju najprije u čestice magle, a potom u kapljice. Kondenzaciji pogoduju hladne stijenke kondenzatora, čestice prašine i sl., koji čine tzv. jezgru kondenzacije. Pri kondenzaciji se oslobađa razmjerno velika količina topline (latentna toplina), što npr. vodenu paru čini vrlo pogodnim grijaćim sredstvom. Kondenzacija je proces obrnut → isparivanju − 2. u kemiji, spajanje dviju ili više molekula u jednu veću, obično uz izdvajanje vode ili neke druge male molekule (amonijaka, klorovodika, alkohola). Ako reagiraju bifunkcionalne molekule, reakcija se nastavlja (polikondenzacija) i nastaju  → makromolekule, što je od velike važnosti u proizvodnji  → polimernih materijala.