polimerni materijali

polimerni materijali (engl. polymeric materials; njem. Polymerwerkstoffe; rus. полимерные материалы), tehnički uporabljive tvari kojima osnovu čini polimer. Razvrstavaju se u prirodne, modificirane prirodne i sintetske. Tehnički najvažniji prirodni polimerni materijal je → celuloza, a važni su i svila, vuna, → kaučuk, različite prirodne smole, kazein, masna ulja te anorganski polimeri, najčešće silikati. Modificirani prirodni polimerni materijali su celulozni derivati, derivirani prirodni kaučuk, kazeinski derivati i dr. Sintetski polimerni materijali proizvode se → polimerizacijom monomera dobivenih iz nafte i prirodnoga plina, a rjeđe iz ugljena. Prema svojstvima razvrstavaju se u poliplaste, → elastomere, sintetska vlakna (→ vlakno) i pomoćne polimerne materijale, koji se najčešće upotrebljavaju u obliku otopina ili disperzija u proizvodnji ljepila, lakova i premaza, te u obradbi kože, papira i tekstila. Poliplasti (plastika, plastične mase) se najčešće upotrebljavaju kao konstrukcijski materijali, a prema ponašanju tijekom preradbe i prema uporabnim svojstvima razvrstavaju se na → plastomere i → duromere. Njihova je proizvodnja među najvažnijim djelatnostima kem. industrije. Prema većini mehaničkih svojstava nalaze se između elastomera i vlakana (modul elastičnosti 10²…10³ N/mm²). Rijetko se rabe u izvornu obliku u kakvu nastaju polimerizacijom, nego se podvrgavaju kem. reakcijama (npr. kopolimerizaciji), obrađuju se fizikalnim postupcima (npr. toplinska, ultrazvučna, tlačna obradba), te im se dodaju male količine aditiva koji im značajno poboljšavaju neka svojstva (mehanička, površinska, optička, kemijska, postojanost prema toplini i svjetlosti, preradljivost, itd.) kako bi postali tehnički uporabljivi materijali. Dodatkom → plastifikatora nekim se plastomerima poboljšavaju preradbena i uporabna svojstva, ugradnjom ojačala (npr. staklena ili ugljična vlakna) u polimernu osnovu nekih polimernih materijala nastaju → kompoziti značajno povećane čvrstoće, a miješanjem dvaju ili više polimera nastaju smjese s poboljšanim ili novim svojstvima. Upotrebljavaju se za izradbu ambalaže (folije, boce, pakiranja prehrambenih i farmaceutskih proizvoda), u građevinarstvu (vrata i prozori, krovovi, odvodne cijevi), u elektroindustriji (izolacija kabela, elektronički i el. uređaji), automobilskoj industriji (odbojnici, armaturne ploče, tapeciranje), za izradbu namještaja, kućanskih i uredskih aparata i potrepština i sl. U novije se doba izrađuju i mnogobrojni polimerni materijali posebnih svojstava, napose električki vodljivi i toplinski postojani polimerni materijali, polimerni svjetlovodni kabeli, nanokompoziti, dendrimeri, tzv. inteligentni polimerni materijali, itd. → preradba polimernih materijala