krov

krov (engl. roof; njem. Dach; rus. крыша, кровля), gornji obodni dio zgrade koji ju prekriva i štiti od atmosferskih utjecaja, insolacije i dr. Od davnine je oblikovanje krovova obilježavalo arhitekturu nekoga razdoblja i podneblja, a u pojedinim je arhitekturama bilo i među glavnim elementima stilskoga izraza (npr. u Kini, Japanu, Indoneziji). Čini ga jedna ili više krovnih ploha, koje mogu biti i vitopere, zavojite ili oble, ali su najčešće ravne, položene u nagibu ili vodoravno, pa se u današnje doba u osnovi razlikuju skošeni krov i ravni krov. Nagib krova ovisi o vrsti pokrova, namjeni potkrovnoga prostora, klimatskim i ambijentalnim odlikama podneblja, te o arhitektonskim i oblikovnim elementima. Skošeni krov, ovisno o broju krovnih ploha, može biti jednostrešni, dvostrešni, četverostrešni, šatorasti, čunjasti, bazilikalni, mansardni, kupolasti, te višestrešni složeni krov. Vodoravni brid na vrhu krova u kojem se sastaju krovne plohe naziva se sljemenom, izbočeni kosi brid na spoju susjednih ploha grebenom, a udubljeni uvalom. Skošeni krov obično prelazi vanjsku liniju zida stvarajući strehu koja štiti pročelje zgrade. Zaštita zgrade od oborina postiže se krovnim pokrovom. U najranije doba suhozidne gradnje krov se pokrivao šibljem, potom kamenim pločama, šindrom, slamom, trskom, elementima od sušene ili pečene gline, sve donedavna i azbestocementnim pločama, a u današnje se doba pokriva suvremenim glinenim i betonskim crijepom, krovnom ljepenkom, ravnim i valovitim limovima, staklom, bitumenskim i plastičnim pločama, varenim plastičnim folijama i premazima koji omogućuju izvedbu i netradicionalnih ljuskastih oblika. Osim od oborina, krov pruža zgradi i toplinsku zaštitu. U izvedbi toploga krova toplinska je izolacija jedan od slojeva što u nizu slijede hidroizolacijski sloj, a u izvedbi hladnoga krova ti su slojevi prostorno potpuno odijeljeni. Klasičan hladni krov ima tavanski prostor koji nije namijenjen boravku ljudi, pri čem se zaštita od oborina postiže krovnim pokrovom, a toplinska izolacija unutarnjih prostora rješava se u podnoj površini tavana. Prozračivanje toga prostora osigurava prosušivanje konstrukcije, a nadzor pokrova i popravak oštećenja vrlo je jednostavan. I ravni se krovovi mogu izvesti u inačici hladnoga krova stvaranjem prozračivanoga međuprostora između sloja toplinske izolacije i hidroizolacije. Hladni krov osigurava optimalnu zaštitu unutrašnjosti u ljetnim uvjetima, jer onemogućuje prijenos topline s vanjske ugrijane površine na unutarnje stropne slojeve. Za izvedbu toploga krova proračunava se pak potrebna toplinska zaštita u ljetnim danima, tj. kontrolira se prodor topline iskazan faznim pomakom i toplinskim prigušenjem. U zimskim se uvjetima na ravnim krovovima pojavljuje problem parodifuznih tokova, jer se hidroizolacija koja djeluje kao parna brana izvodi na vanjskoj, hladnijoj strani konstrukcije. Taj se problem rješava postavom jake parne brane s odušnim slojem, kojom se prekida prodor pare u slojeve ispod hidroizolacije, izvedbom tzv. obrnutoga krova, na kojem se toplinska izolacija otporna na vlaženje i smrzavicu postavlja iznad hidroizolacije, ili primjenom suvremenih hidroizolacijskih materijala koji zadržavaju vodu, ali propuštaju tok vodene pare. → krovna konstrukcija, → pokrov, krovni