matrica

traži dalje ...

matrica (engl. matrix; njem. Matrix; rus. матрица), 1. u strojarstvu, alat ili dio alata za deformacijsko oblikovanje kovina. Služi za izradbu šipka, cijevi i profila istiskivanjem (isprešavanjem). Također, alat oštrih radnih bridova za izradbu predmeta prosijecanjem i štancanjem. – 2. u tiskarstvu, mjedeni ili brončani kalup s utisnutim slovnim znakom u kojem su se lijevala olovna tiskarska slova. – 3. u matematici, sustav brojeva, polinoma ili drugih matematičkih izraza, raspoređen u pravokutnu tablicu označenu zagradama, npr.:

A=[a1a12a1ma21a22a2man1an2anm],

gdje je n broj redaka, a m broj stupaca. Ako je n = m, A je kvadratna matrica n-toga reda. Kvadratne matrice se mogu zbrajati i oduzimati tako što im se zbrajaju ili oduzimaju elementi, npr. cij = aij ± bij  . Množenjem matrice A brojem α nastaje nova matrica D = α ∙ A, tako što se svaki element pomnoži tim brojem, tj. dij = α aij  . Ako matrica B ima toliko redaka koliko matrica A ima stupaca, njihov je umnožak nova matrica C = A  B, kojoj su elementi cij = Σ aik bkj = ai1 b1j + aib2j + … + aim bmj  . Množenje matrica nije komutativno, tj A  B = – B  A. Jedinična matrica ima elemente glavne dijagonale jednake jedinici (aii = 1), a svi su ostali jednaki nuli. Nul-matrica ima sve elemente jednake nuli. U transponiranoj matrici AT od matrice A retci i stupci zamijenili su mjesta. Umnožak inverzne matrice A–1 i osnovne matrice A jedinična je matrica, pa je (A–1)–1 = 1 (→ determinanta, → vektor).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

matrica. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 12.5.2025. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/matrica>.