polarimetar

traži dalje ...

polarimetar (engl. polarimeter; njem. Polarimeter; rus. поляриметр), optički instrument za mjerenje kuta zakretanja ravnine polariziranoga svjetla koje prolazi kroz optički aktivnu tvar. Sastoji se od kovinske cijevi u kojoj se nalazi polarizator, posudica za uzorak optički aktivne tvari i analizator, skale s kazaljkom koja je povezana s pomičnim dijelom analizatora, te okulara za promatranje. Polarizator i analizator postavljaju se okomito jedan na drugi, pa polarizirano svjetlo iz polarizatora ne dopire do analizatora. Kada se između njih nalazi uzorak optički aktivne tvari ravnina polariziranoga svjetla se zakrene, pa ono dopire do analizatora. Okretanjem skale analizatora ulijevo ili udesno do nestanka svjetla određuje se kut zakretanja ravnine polariziranoga svjetla, koji je svojstven svakomu optički aktivnome spoju, a proporcionalan je koncentraciji optički aktivne otopine. Upotrebljava se za identifikaciju optički aktivnih spojeva i za određivanje njihove građe, te za mjerenje koncentracije optički aktivnih otopina. Polarimetar koji se u proizvodnji šećera upotrebljava za mjerenje koncentracije saharoze ima skalu izravno baždarenu u masenim udjelima izraženima u postotcima, a naziva se saharimetrom. → enantiomeri, → optička aktivnost

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

polarimetar. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 16.5.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/polarimetar>.