potencijal, električni

potencijal, električni, elektrostatički potencijal (engl. electric potential; njem. elektrisches Potential; rus. электрический потенциал), potencijalna energija jediničnoga naboja u statičkom el. polju. Njime se kvantificira učinak el. polja (umjesto uz pomoć jakosti el. polja). Mjerna je jedinica volt. El. potencijal neke točke A jednak je linijskomu integralu jakosti el. polja E:

\[\varphi_A=-\int_\infty^AE\cdot{\rm d}l,\]

tj. radu koji je potreban za pomicanje jediničnoga pozitivnoga naboja iz beskonačnosti (gdje nema polja) u točku A. Iznos rada ne ovisi o putu gibanja naboja iz beskonačnosti do toče A i B (statičko el. polje je konzervativno). Kao sve potencijalne funkcije i el. potencijal ima fizikalno značenje samo za razliku potencijala (napon) između dviju točaka, jer se funkcija potencijala može proširiti konstantom, a da to ne mijenja jakost el. polja E. Potencijal je neodrediv do na konstantu. U statičkom je el. polju potencijal φ određen Poissonovom jednadžbom: Δφ = – ρ_s/ε, gdje je ρ_s prostorna gustoća slobodnoga naboja, a jakost je el. polja E povezana s potencijalom jednadžbom: E = –∇φ. Integralni je izraz za potencijal:

\[\varphi=\frac1{4\pi\cdot\varepsilon}\int_V\frac{\rho_s}{R}{\rm d}V,\]

gdje je R udaljenost diferencijalnoga obujma dV od točke izračuna potencijala. U elektromagnetskom se polju el. polje ne može opisati samo uporabom el. potencijala φ. El. polje nije konzervativno jer je uz magn. indukciju B:

\[\nabla\times{\pmb E}=-\frac{\partial {\pmb B}}{\partial t}\ne0,\]

pa se opisuje uporabom skalarnoga el. potencijala φ i vektorskoga magn. potencijala A (→ potencijal, magnetski):

\[{\pmb E}=-\nabla_\varphi-\frac{\partial{\pmb A}}{\partial t}.\]

 → polje, električno, → potencijal, elektromagnetski