potencijal, magnetski

potencijal, magnetski (engl. magnetic potential; njem. magnetisches Potential; rus. магнитный потенциал), 1. skalarni magnetski potencijal (znak φ*), skalarno polje opisano uz pomoć jakosti magn. polja H u prostoru bez slobodnih struja izrazom: H = –∇φ*. Mjerna je jedinica amper. U statičkome magn. polju određen je → Laplaceovom jednadžbom: Δφ* = 0. Razlika skalarnih magn. potencijala između točaka A i B je → magnetski napon, jednak linijskomu integralu jakosti magn. polja H, tj.:

$$U_{AB}^{\ast }={\phi }_A^{\ast }-{\phi }_B^{\ast }=-{\int }_B^{A}HH\cdot \mathrm{d}ll={\int }_A^{B}HH\cdot \mathrm{d}ll.$$

– 2. vektorski magnetski potencijal (znak A), vektorsko polje povezano s jakošću magn. indukcije B jednadžbom: B = ∇ × A (∇ · B = 0), (→ Maxwellove jednadžbe). Mjerna je jedinica voltsekunda po metru (Vs/m). U statičkome magn. polju određen je → Poissonovom jednadžbom: ΔA = –μ · J_s , gdje je J_s plošna gustoća slobodne struje. Integralni izraz za vektorski magn. potencijal ima oblik:

$$AA=\frac{\mu }{4\pi }{\int }_V\frac{{JJ}_s}{R}\mathrm{d}V,$$

gdje je R udaljenost diferencijalnoga obujma dV od točke izračuna potencijala. Vektorski i skalarni magn. potencijal uvedeni su za kvantificiranje učinaka magn. polja umjesto magn. indukcije. → potencijal, elektromagnetski