teški metali

traži dalje ...

teški metali (engl. heavy metals; njem. Schwermetalle; rus. тяжёлые металлы), metali gustoće veće od 5,0 g/cm³ (npr. željezo, kadmij, krom, bakar, živa, olovo, nikal, kositar, cink, talij, kobalt, arsen, molibden, itd.). Postojani su, a u većim količinama i vrlo otrovni. Lako se nakupljaju u ekosustavu, pa su izvanredno pogubni za žive organizme. U tlo, a potom i u vodu, dospijevaju bilo trošenjem minerala u kojima se nalaze, bilo čovjekovim djelovanjem. Najveći su uzročnici zagađenja teškim metalima rudnici, metaloprerađivačka industrija, elektrane, odbačene baterije, proizvodnja i izgaranje goriva, itd. Neki od teških metala bitni su sastojci → enzima (npr. bakar i cink) i → vitamina (npr. kobalt, sastavni dio vitamina B12, cijanokobalamina, koji sudjeluje u nastanku eritrocita). Zato su u tragovima (dnevno potrebna količina npr. kobalta je 0,1 μg) nužni za normalno funkcioniranje ljudskoga organizma, a njihov nedostatak može dovesti do ozbiljnih oboljenja (npr. nedostatak cijanokobalamina dovodi do anemije).

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

teški metali. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 13.5.2025. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/teski-metali>.