željezo
traži dalje ...željezo (engl. iron; njem. Eisen; rus. железо), kem. element 8. skupine periodnoga sustava elemenata, sivobijela sjajna i tvrda kovina. Lako se kuje i vari, feromagnetično je do 768 °C. Vrlo je nestabilno na zraku i relativno brzo oksidira, pri čem nastaje crvenosmeđi oksid, tzv. hrđa. Kemijski je vrlo reaktivno i otapa se u neoksidirajućim kiselinama, a u oksidirajućima (npr. koncentrirana sumporna i dušična kiselina) se ne otapa, nego se na površini stvara zaštitni sloj. Najjeftinija je, najvažnija i najrasprostranjenija od svih kovina, a proizvodi se više od svih ostalih kovina zajedno. Najvažnije su rude siderit (FeCO3), hematit (Fe2O3) i magnetit (Fe3O4). Iz oksidnih se ruda redukcijom koksom, odnosno ugljik(II) oksidom u visokim pećima dobiva tzv. sirovo željezo, koje je zbog većega sadržaja nečistoća i ugljika jako krhko i neprikladno za obradbu ili primjenu, osim za lijevanje masivnih predmeta (npr. postolja) koji nisu mehanički ili toplinski opterećeni. Pročišćeno sirovo željezo koje sadržava više od 1,7%, a manje od 2,5% ugljika naziva se lijevanim željezom (→ lijev), a služi za izradbu masivnijih željeznih odljevaka (različita postolja, nosači, kostrukcijsko i građevinsko željezo, itd.). Željezo se najviše rabi za proizvodnju slitina, od kojih je najpoznatiji → čelik.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.
željezo. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/zeljezo>.