bjelančevine

bjelančevine, proteini (engl. proteins; njem. Eiweißstoffe, Proteine; rus. белки, протеины), složeni organski spojevi, biopolimeri sastavljeni od 20 različitih aminokiselina međusobno povezanih peptidnom (amidnom) vezom (−CO−NH−). Tvore duge lance od stotinu do približno tisuću aminokiselinskih ostataka, relativne molekularne mase od nekoliko desetaka tisuća do više milijuna. Iz jednostavnih sastojaka sintetiziraju ih samo biljke, a životinje i čovjek uzimaju ih s hranom, razgrađuju do → aminokiselina, te sintetiziraju nove bjelančevine za svoje potrebe. Razvrstavaju se u tri skupine međusobno različite po kem. svojstvima. Skleroproteini su netopljivi u vodi, pravilnih nitastih molekula (kolageni, koji izgrađuju vezivno tkivo i keratini, od kojih se sastoje kosa, nokti i perje), sferoproteini ili globularni proteini topljivi su u vodi ili u razrijeđenim otopinama soli, nepravilnih kuglastih molekula (bjelančevine krvne plazme i bjelanca jajeta, te većina → enzima), te proteidi, kompleksni spojevi izgrađeni od bjelančevinskoga dijela i nebjelančevinske tzv. prostetske skupine (glikoproteini, lipoproteini, fosfoproteini i metaloproteini). Redoslijed aminokiselina, nastao prema → genskome kodu, naziva se primarnom strukturom, međusobni raspored polipeptidnih lanaca u spiralni oblik (α-uzvojnica) ili u oblik sličan nabranomu listu (β-struktura bjelančevine) sekundarnom strukturom, a sveukupan točan razmještaj atoma u prostoru tercijarnom strukturom. Neke se bjelančevine sastoje od više nekovalentno vezanih podjedinica (npr. hemoglobin), a međusobni razmještaj podjedinica označuje se kao kvaterna struktura. Biološka funkcija svake bjelančevine ovisna je o njezinoj specifičnoj prostornoj građi, tzv. nativnoj konformaciji, a njezinim se narušavanjem (→ denaturacija) biološka funkcija gubi.