ozon

traži dalje ...

ozon (engl. ozone; njem. Ozon; rus. озон), alotropska modifikacija kisika s trima atomima u molekuli, O3. Plavkasti je plin karakteristična mirisa, a nastaje pri el. pražnjenju u zraku, djelovanjem ultraljubičastoga zračenja na kisik, te pri različitim kem. reakcijama. Lako otpušta kisik pa je najjače poznato oksidacijsko sredstvo. Oksidira sve metale osim zlata, platine i iridija, te ima baktericidno djelovanje. Eter, alkohol, rasvjetni plin i mnoga druga organska otapala zapale se u dodiru s ozonom. Nadražuje dišne organe, veće količine izazivaju krvarenje iz nosa i glavobolju. Proizvodi se u tzv. ozonizatorima, u kojima se kisik ili zrak propušta između dviju metalnih obloga pod visokim izmjeničnim naponom,pri čem nastaje plinska smjesa s 15% obujamnoga udjela ozona. Upotrebljava se za izbjeljivanje → ulja, → masti, → celuloze i tekstila, za dezinfekciju pitke vode, za osvježivanje i dezinfekciju zraka i dr. Adicijom ozona na nezasićene ugljikovodike nastaju ozonidi, gusta bezbojna ili svijetlozelena eksplozivna ulja, u razrijeđenim otopinama jaka oksidacijska sredstva. → kisik

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

ozon. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 27.12.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/ozon>.